BALKANNAJNOVIJE VIJESTIPUTOVANJA

Trebinje – grad sunca, platana, vina, ali i bogate istorije

Trebinje, najjužnija tačka države, nalazi se na tromeđi Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Hrvatske. Ušuškan u podnožju planine Leotar i okupan rijekom Trebišnjicom, predstavlja kulturno-istorijski centar istočne Hercegovine. Mnogi ga nazivaju gradom vina, gradom sunca zbog 270 sunčanih dana, ali gradom platana. Platani su svojevrsni simbol ovog grada, prva stanica mještana, ali i posjetilaca koji žele odahnuti i popiti kafu u hladu najpoznatije trebinjske ulice

“Dučićeva ulica je jedna od najpoznatijih u Trebinju. Nekad kroz istoriju omiljena boemska ulica i korzo, gdje su se šetale trebinjske dame i gospoda. U ovoj ulici je Dučić imao neprekidnu inspiraciju ka ovom gradu, zbog čega je i dobila ime. Danas je mjesto bogate tradicije i bogate kulturno istorijske ponude. Ako bismo krenuli o kulturno istorijskoj ponudi, evo pored nas odmah je Katolička katedrala iz 19. vijeka, sa moje lijeve strane bašta Platani, možda i najčuvenija u BiH, gdje su zasađeni stogodišnji platani, to nije legenda, oni su zasađeni 1890. godine, tako da zaista jedan dug kontinuitet. Postoji ona uzrečica u Trebinju, ako nisi popio kafu u Platanima, kao da nisi bio u Trebinju. Svi kad dođu, čekiraju se u hotelu, ostave stvari, prvo dolaze da popiju kafu ovdje, uživaju u ovoj hladovini”, kaže Nikola Kokić iz Turističke organizacije Trebinje.

“Došli ste u Jazinu, opština Trebinje, ali ovo mjesto se zove Jazina. Dobilo je naziv po rijeci koja je iza nas, sa svojim pritokama koja se uliva u Trebišnjicu. Sezona iza nas pokazala je da je bilo dosta interesovanja kako za inostrane tako i za naše regionalne turiste. Više stranci cijene, više uživaju jer to su ljudi koji dolaze iz većih gradova, kojima nije baš nadohvat ruke ovako lijepa priroda, kao što je našim ljudima, nama je to svakodnevnica i onda ne obraćamo toliko pažnju na prirodu. Ali znamo da cijenimo to, stvarno se održava i urednost, kako u našem kompleksu tako i cijelog toka rijeke, svih tih izletišta dosta je sređeno”, kaže za N1 Siniša Golušac.

Na mjestu gdje se spajaju rijeka Trebišnjica i Sušica, 12 kilometara od Trebinja, izviđači su napravili Eko kamp. Deset kamp kućica potpuno izolovanih od grada, postali su pravo utočište za sve ljubitelje prirode. U bijegu od gradske gužve mnogi odlaze i u manastir Hercegovačka Gračanica, sa koga se pruža pogled na cijelo Trebinje i planinu Leotar. Njenom izgradnjom prije 23 godine, ispunjena je Dučićeva želja izrečena u testamentu.

“Te godine jubilarne 2000. svečano je prenešeno tijelo našeg velikog pisca, pjesnika, diplomate Jovana Dučića, koji počiva ovdje u manastirskoj crkvi posvećenoj blagovještenju presvete Bogorodice. Ideja da se izgradi ovaj kompleks i ova crkva, potekla je od samoga pjesnika koji je izrazio želju da počiva na uzvišenju, na brdu iznad Trebinja. Kao što vidite sa svih strana nas najviše okružuju prelijepi borovi, sa ove strane imamo 57 zasađenih čempresa, te 2000. godine bili su jako mali, sada su dosta porasli, simbolički predstavljaju broj godina koje je Dučić proveo u Americi, odnosno od svog upokojenja pa sve do prenosa njegovih ostataka 2000.godine”, priča Dejan Stupić iz Manastira hercegovačka Gračanica.

Nezaobilazan u obilasku Trebinja je Stari grad, Kastel. Još 1714. godine njegovu izgradnju započinje Osman-paša, ali radovi se prekidaju usljed rata sa Venecijom.

Daleko stariji, ali i posjećeniji je manastir Tvrdoš. Prema legendi, datira još iz 4.vijeka, a tu legendu potvrđuju i temelji stare crkve koji se mogu vidjeti kroz stakleni pod postojeće crkve.

“Ta legenda se bazira na Cara Konstantina i njegovu majku Jelenu, kada su putovali kroz ove predjele da su baš ovdje za njihovu zadužbinu napravili ovaj lijepi manastir. Manastir je imao burnu istoriju, više puta je rušen i obnavljan. Cijela formacija manastira je napravljena kao neka tvrđava, baš zbog tih zavojevača koji su dolazili ovdje, i monaštvo se uvijek plašilo tih napada, tako da zaista jedna burna istorija manastira. Centralna figura svakako i Hercegovine i ovog manastira je Sveti Vasilije Ostroški koji je iz ovih krajeva i koji se u ovom manastiru zamonašio. Iza nas je Crkva Uspenje Presvete Bogorodice,  taj stakleni pod ispod kog se vidi temelj ranohrišćanske crkve koja potvrđuje ovu legendu o kojoj smo pričali o starosti manastira, što i potvrđuje jedan kontiunitet vjere i hrišćanstva na ovim prostorima”, priča Kokić.

Imajući u vidu kulturno-istorijski i prirodni potencijal grada, korača se u pravcu postavljanja standarda zelenih destinacija, zbog čega se Trebinje prije tri godine priključilo programu Green destinations. Od tada, dodatno se radi na promociji ove interesantne turističke destinacije, te razvoju održivog turizma.

Sve je više turista koji žele posjetiti Trebinje, ali i sve više razloga da to učine. Jer kao sto reče jedan pisac, Trebinje nije selo ni metropola, ono je metafora, san.. A šteta je taj san barem jednom ne odsanjati.

“Sami Stari grad u ovom obliku potiče iz 18. vijeka. Kada su došli Turci odmah su ovdje prepoznali neko staro utvrđenje, i kako bi imali neku odbrambenu formaciju zidinama su opasali grad, tako se stvorila ova cjelina koja i sada postoji. U samom Starom gradu turisti mogu vidjeti dosta toga, to naslijeđe tursko je u otomansko-mediteranskom stilu. Dvije džamije, Careva i Osman-pašina džamija, Muzej Hercegovine, mnogo restorana, lokala, svi koji dođu da vide Trebinje, ne smiju da zaobiđu Stari grad“, kaže Kokić.

Svim Trebinjcima je rijeka Trebišnjica u srcu.

“Jako nam je bitna, vijekovima smo vezani za rijeku, grad je nastao oko rijeke. Sada ljudi vole rekreativno da se bave ribolovom. Turistička ponuda se razvija u tom smislu, imamo barke na Trebišnjici gdje možete vidjeti Trebinje iz drugačije perspektive, iz vode, imamo kajake, mnogo lokala se otvara u priobalju kako bi ljudi sa terasa lokala posmatrali Trebišnjicu, mnogo manifestacija se održava upravo na rijeci Trebišnjici, zaista jedan biser koji svi mi moramo da njegujemo i čuvamo”, napominje Kokić.

Na ovoj, nekada najvećoj evropskoj ponornici, prema pojedinim bilješkama, izgrađeno je oko 50 mostova, zbog čega Trebinje često nazivaju ‘malom Venecijom’. Ipak, najviše se spominje Perovića, tačnije Arslanagića most. Sagradio ga je kao zadužbinu za svog poginulog sina, Mehmed paša Sokolović 1574. godine. Jedan vijek kasnije, izvjesni Arslan-aga imao je pravo da naplaćuje mostarinu. Po njemu je građevina i dobila ime.

Most je najprije izgrađen 10 kilometara odavde, da bi gradnjom hidrocentrale bio potopljen, a potom kamen po kamen premješten na sadašnju lokaciju. Dug 92 metra, širok četiri metra, predstavlja jedan od najljepših i najelegantnijih primjera osmanske arhitekture u BiH. Kroz istoriju imao je važnu prometnu ulogu u ovom gradu, a sada je neizostavna turistička atrakcija grada Trebinja.

Uz obale Trebišnjice nalaze se i brojna izletišta, koja oduševljavaju turiste, jer su svojevrsna pluća grada.

Samo nekoliko koraka od bašte Platani, nalazi se prvi spomenik Petru II Petroviću Njegošu, podignut 1934. godine. Bio je to poklon Jovana Dučića svom milom Trebinju, kako je ovaj pjesnik volio zvati svoj rodni grad. Spomenik u Dučićevu čast postavljen je prije 26 godina, preko puta Njegoševog, i tako, na Trgu pjesnika, već decenijama ove kolege po peru posmatraju drugog, ali i slučajne prolaznike, posjetioce koji prolaze ovim dijelom grada.

A, posjetioci su uvijek oduševljeni ljepotom Trebinja

povezani članci

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button
Translate »

Adblock Detected

Please consider supporting us by disabling your ad blocker